Prema podacima Zavoda za izgradnju Banjaluka, na području grada za skoro osam godina registrovano je 895 zajednica etažnih vlasnika.
O konačnom tačnom broju teško je govoriti jer je stanarima data mogućnost da zajednicu registruju za samo jedan ulaz ili cijelu zgradu. Takođe, moguće je registrovati ZEV za više zgrada ili nekoliko ulaza jedne zgrade. Zbog ekspanzije gradnje teško je procijeniti koliko bi zajednica trebalo da bude formirano, pa je registracija stalan proces koji traje i još dugo neće biti završen.
“Stanari bi trebalo da znaju da je prednost registrovanja zajednica lakše upravljanje imovinom, naročito zajedničkim dijelovima zgrade. Takođe, one imaju svoje žiro račune, jedinstvene identifikacione brojeve, a na osnovu toga sva prava i obaveze kao klasična pravna lica”, objašnjavaju u ZIBL.
Razlozi zbog kojih neke zgrade još nisu registrovane su uglavnom neriješeni imovinski odnosi, neki stanovi nisu otkupljeni ili je nemoguće pronaći vlasnike. Osim toga, mnogo je izdatih stanova u kojima žive osobe koje gazdama plaćaju stanarinu, ali pošto nisu vlasnici ne mogu da učestvuju u osnivanju zajednice.
Za registraciju je potrebno izdvojiti oko 150 maraka, a svi stanari moraju da prilože izvode iz katastra, ugovor o osnivanju ZEV, popune obrasce i plate taksu od 50 maraka. Za ovjeru ugovora o osnivanju je potrebno platiti oko 20 maraka, a za izradu pečata ZEV 30 KM. Ugovor o osnivanju, po zakonu, može da potpiše 51 odsto vlasnika stanarskog prava, a ostali su članovi zajednice etažnih vlasnika i svi imaju jednaka prava i obaveze.
Koliko je važno formirati zajednicu etažnih vlasnika, govori činjenica da troškovi popravki zajedničkih dijelova, poput temelja, glavnih zidova, krova, stepeništa, dimnjaka, liftova, fasada, podruma, hodnika, električne, gromobranske, kanalizacione, vodovodne i telefonske mreže te toplovodnih instalacija nerijetko dostižu ogromne iznose. U tom slučaju, zajednica kao pravno lice može posegnuti i za kreditom kako bi obezbijedila neophodan novac.
Takođe, mnoge gradske komunalne službe rade isključivo s registrovanim zajednicama, a poseban problem je održavanje liftova i popravka fasada. Stanari zgrada koje nisu registrovane za te poslove obično angažuju majstore i s njima ne zaključuju ugovore. Zbog toga u slučaju nesreće i reklamacije ne mogu da ih tuže.
U zgradi u Beogradskoj 1 ima 48 stanova, a novac koji mjesečno bude prikupljen ne pokriva troškove održavanja, ali pomaže bar u sitnim popravkama.
“Sve je to veoma malo, dovoljno samo za sitne poslove. Od tog novca prije nekoliko godina uspjeli smo samo da okrečimo stubište i kupimo nove poštanske sandučiće”, kaže stanarka Beogradske 1.
Proces organizovanja zajednica etažnih vlasnika počeo je stupanjem na snagu Zakona o održavanju stambenih zgrada u decembru 2003. godine, kojim je predviđen šestomjesečni rok za završetak posla.
Izvor: http://www.nezavisne.com